O Bože moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da potpuno zaboravim sebe da bih se ustalila u tebi, nepomična i tiha kao da je već sada moja duša u vječnosti. Da ništa ne mole uznemiriti moj mir, niti učiniti da izađem iz tebe, o moj Nepromjenljivi, nego da me svaka minuta odnosi u dubine tvoga Otajstva ! Umiri moju dušu, učini u njoj svoje nebo, svoje ljubljeno boravište i mjesto svojega odmora ; da te tu nikada ne ostavljam sama, nego da čitava budem tu, budna u vjeri, klanjajući se, posvema izručrna tvojem stvaralačkom djelovanju.

O ljubljen moj Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti Zaručnicom tvojem Srcu, htjela bih te pokrivati slavom, htjela bih te ljubiti... sve do smrti iz ljubavi ! No, ja osjećam svoju nemoć i molim da me "obučeš u sebe", da poistovjetiš moju dušu sa svim pokretima svoje duše, da me preplaviš, obuzmeš, da me nadomjestiš, kako bi moj život bio samo odsjaj tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Otkupitelj i kao Spasitelj.

O vječna Riječi, Riječi mojega Boga, želim provesti svoj život slušajući tebe, želim biti posve poučljiva, kako bih sve naučila od tebe. Zatim, u svim noćima, svim prazninama, svim nemoéima, želim te uporno uvijek gledati i boraviti pod tvojim velikim svjetlom ; o moja ljubljena Zvijezdo, očaraj me da više ne mogu izaći iz tvojeg odsjaja.

O Ognju što sažiže, Duše ljubavi, "siđi nad mene", da se u mojoj duši ustvari kao jedno utjelovljenje Riječi : da Mu ja budem jedno čovještvo više u kojem će obnavljati svo svoje Otajstvo. I Ti, Oče, nagni se nad svojim jadnim malim stvorenjem, "pokrij ga svojom sjenom", gledaj u njemu samo "Ljubljenoga u kojem ti je sva milina".

O moja presveta Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, izručujem se vama kao plijen ; utaborite se u meni da bih se ja utaborila u Vama dok ne odem motriti u vašem svjetlu, bezdan vaše veličine.