|
||||||||||||||||||||
|
|
Molitva
sestre Elizabete od Presvetog Trojstva O
Boe moj, Presveto Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da potpuno
zaboravim sebe da bih se ustalila u tebi, nepomična i tiha kao da
je već sada moja dua u vječnosti. Da nita ne mole
uznemiriti moj mir, niti učiniti da izađem iz tebe, o moj
Nepromjenljivi, nego da me svaka minuta odnosi u dubine tvoga Otajstva !
Umiri moju duu, učini u njoj svoje nebo, svoje ljubljeno boravite
i mjesto svojega odmora ; da te tu nikada ne ostavljam sama, nego da
čitava budem tu, budna u vjeri, klanjajući se, posvema izručrna
tvojem stvaralačkom djelovanju. O ljubljen moj Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti Zaručnicom tvojem Srcu, htjela bih te pokrivati slavom, htjela bih te ljubiti... sve do smrti iz ljubavi ! No, ja osjećam svoju nemoć i molim da me "obuče u sebe", da poistovjeti moju duu sa svim pokretima svoje due, da me preplavi, obuzme, da me nadomjesti, kako bi moj ivot bio samo odsjaj tvoga ivota. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Otkupitelj i kao Spasitelj. O
vječna Riječi, Riječi mojega Boga, elim provesti svoj
ivot sluajući tebe, elim biti posve poučljiva, kako bih
sve naučila od tebe. Zatim, u svim noćima, svim prazninama,
svim nemoéima, elim te uporno uvijek gledati i boraviti pod tvojim
velikim svjetlom ; o moja ljubljena Zvijezdo, očaraj me da vie ne
mogu izaći iz tvojeg odsjaja. O Ognju to saie, Due ljubavi, "siđi nad mene", da se u mojoj dui ustvari kao jedno utjelovljenje Riječi : da Mu ja budem jedno čovjetvo vie u kojem će obnavljati svo svoje Otajstvo. I
Ti, Oče, nagni se nad svojim jadnim malim stvorenjem,
"pokrij ga svojom sjenom", gledaj u njemu samo "Ljubljenoga
u kojem ti je sva milina". O
moja presveta Trojice,
moje Sve, moje Blaenstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, izručujem se vama kao plijen ; utaborite se u meni
da bih se ja utaborila u Vama dok ne odem motriti u vaem svjetlu,
bezdan vae veličine. 21
studeni 1904 Karmel-Dijon |